Prvi pisani dokumenti spominju Krapinu 1193.
godine. U srednjem vijeku postojala je utvrda Krapina podno koje se
počelo razvijati naselje. Sama utvrda i tadašnje vlastelinstvo bili su
kraljevski posjedi. Od 14. stoljeća počinju ga dobivati pojedine
plemićke obitelji. U to vrijeme kraljevskom poveljom, Krapina postaje
slobodno trgovište. Plemićka obitelj Keglević u prvoj polovici 16.
stoljeća kupuje vlastelinstvo Krapinu i doseljava se u jeku tada
najvećih turskih provala u Hrvatsku. Plemićke obitelji bile su
zaštitnici crk
venih
redova pa se u Krapini u 17. stoljeću pojavljuju franjevci koji grade
crkvu svete Katarine i franjevački samostan. Tijekom 18 st. u Zagorju se
grade zavjetne proštenjarske crkve posvećene čudotvornim Madonama, pa
tako u Krapini nastaje znamenita crkva na Trškom vrhu. U 19 stoljeću, u
vrijeme buđenja nacionalne svijesti te utemeljenja hrvatskog književnog
jezika, u Krapini je rođen Ljudevit Gaj, idejni vođa Hrvatskog narodnog
preporoda.
